U to vreme Subotica nije nudila mnogo mogućnosti. Posao se jako teško nalazio, a da bi neko radio na benzinskoj pumpi ili u banci stizalo se isključivo preko “velike veze”. Mladi su uglavnom bili kod kuće, pomagali roditeljima oko bašte ili išli „preko“ kad god bi se otvorila prilika.
Na pijaci i buvljaku se kupovalo sve – od farmerica do deterdženta. Plate su bile slabe, inflacija visoka, pa se svako snalazio: malo iz bašte, malo iz Segedina i Tompe, malo od rođaka iz inostranstva.
Ali Subotica je, uprkos teškom vremenu, imala živ noćni život i mladalački duh. Lifka, Nirvana, Sly, Omega na Paliću su objekti koji su bili poznati po dobrim žurkama i atmosferi.
Subotica je tada, kao i danas, bila grad bicikala. Mladi su posle škole ili faksa vozili bicikl do centra, sedeli po kafićima, pa uveče išli na žurke. Ko je imao kola, bio je „glavna faca“ – ali gorivo je bilo skupo, pa se automobil koristio samo kad se baš mora.
Bez obzira na sve muke, omladina je nalazila način da se zabavi. Svirke u manjim kafanama, letnji provodi na Paliću, prve ljubavi i beskrajna druženja po kafićima davali su posebnu boju tim godinama. Svaka ekipa imala je „svoj sto“ u omiljenom lokalu. Muzika je bila šarena – od dance-a i domaćeg popa, preko roka i alternativnog zvuka, pa sve do turbo-folka koji je tada osvajao klubove.
Subotica 2000. godine bila je grad gde se teško živelo, ali se i dalje mladost nije predavala. Posao se nalazio teško, novca je bilo malo, ali su kafići i diskoteke  bili puni smeha, muzike i života. Upravo su ti lokali čuvali energiju i duh Subotice – grad je disao kroz omladinu koja je, uprkos svemu, znala da pravi provod.
Pridružite se SUživo Viber zajednici klikom na ovaj link
Ocenite sadržaj

Sviđa Vam se 83
Ne sviđa Vam se 1