Subotički sneg, kada reši da padne, najlepše sija pod svetlima „Winterfesta”. Miris kuvanog vina, miris pečenih kolača na žaru i onaj specifičan žamor na Trgu slobode podsećaju nas da se još jedna godina bliži kraju. Ipak, dok odbrojavamo poslednje dane decembra, u vazduhu uvek visi isto pitanje: Da li nam je za sreću potreban „veliki koncert” ili grad može da sija i na drugačiji način?

Sjaj reflektora i moć muzike

Nema sumnje da doček na trgu ima svoju magiju. Kolektivna energija hiljada ljudi koji u isti glas pevaju hitove neke poznate grupe stvara uspomene koje se godinama prepričavaju. Za grad koji nosi titulu „Turističkog cveta”, ovakvi događaji su magnet za goste iz regiona, pune hotelske kapacitete i oživljavaju restorane. Muzika na Trgu slobode nije samo zabava – to je trenutak kada centar grada postaje jedna velika dnevna soba u kojoj su svi dobrodošli.
Pristalice ove ideje kažu: „Zaslužili smo jednu noć bez briga, uz dobru pesmu i vatromet koji boji nebo iznad sada pokrivene plave fontane.”

Tiha radost koja traje duže

S druge strane, sve je glasnije razmišljanje da se „prava muzika” zapravo čuje tamo gde je najpotrebnija – u obliku pomoći onima kojima je to najznačajnije. Zamislite da se honorar jedne muzičke zvezde pretvori u nove udžbenike, renovirane vrtiće ili fond za lečenje onih koji vode svoje najteže bitke.
U tom scenariju, Subotica ne bi ostala tiha. Ona bi odjekivala od ponosa. Trg bi i dalje bio pun, ljudi bi šetali uz čaj i prijateljske razgovore, ali bi svaka lampica na jelki svetlela malo jače jer znamo da je taj novac „otišao u prave ruke”. To je proslava koja ne traje samo jednu noć, već ostavlja trag tokom cele naredne godine.

Šta bira srce Subotice?

Da li je pametno platiti skup nastup ili preusmeriti sredstva? Odgovor se verovatno krije negde u sredini – u balansu. Možda nam nije potrebna najskuplja produkcija na Balkanu da bismo se osećali svečano. Možda su lokalni bendovi, subotički talenti i autentični vojvođanski duh dovoljni da zagreju dlanove, dok ostatak sredstava „greje” one kojima je pomoć neophodna.
Bez obzira na to šta prevagne, najvažnije je da Subotica ostane grad koji brine o svojima i koji zna da ugosti druge. Jer, na kraju dana, praznike ne čine samo bine i zvučnici, već ljudi koji se drže za ruke dok sat na tornju otkucava ponoć.

Pridružite se SUživo Viber zajednici klikom na ovaj link

Ocenite sadržaj

Sviđa Vam se 36