Prema najnovijem istraživanju Centra za mlade Zapadnog Balkana, svaka peta osoba uzrasta između 8 i 19 godina ispunjava bar jedan dijagnostički kriterijum psihološkog poremećaja. Svaki sedmi učenik barem jednom je izvršio samopovređivanje.

Pet odsto njih pati od paničnih ili anksioznih napada, a kod oko dva odsto javljaju se poremećaji u ishrani.

Psihički poremećaji mogu biti veoma raznoliki, ali su među mladima neki oblici posebno česti: anksiozni poremećaji, depresija, poremećaji u ishrani, samopovređivanje i suicidalne misli. U mnogim slučajevima problemi ostaju skriveni, jer se mladi ne usuđuju da o njima govore, ili okruženje ne prepoznaje upozoravajuće znakove.

Jedno istraživanje koje je obuhvatilo 37 evropskih zemalja pokazuje da u mnogim državama između 40 i 60 odsto mladih tvrdi da se ne oseća dobro psihički.

Zašto su ovi problemi sve češći?

Društvene mreže, poput Instagrama, TikToka ili Snapchata, stvaraju snažan pritisak na mlade. Stalno poređenje sa drugima urušava samopouzdanje i stvara osećaj nezadovoljstva. Uz to, sve je češće i onlajn nasilje, koje može imati ozbiljne psihičke posledice. Današnja omladina se suočava sa očekivanjima i pritiscima još od ranog detinjstva. Iako porodica treba da bude osnovna mreža podrške, često se na to ne obraća dovoljno pažnje, pa mladi ostaju emocionalno usamljeni.

Prim. dr Zoltan Šagi, neuropsihijatar„Ako u porodičnom okruženju vlada napeta, anksiozna i nervozna atmosfera, bez prihvatanja i emocionalne podrške, gde dominiraju žurba i međusobna nepažnja, onda je jasno da se takav obrazac usvaja kao model za rešavanje konflikata, a kasnije ga mladi ljudi primenjuju u svakodnevnom životu. Dakle, postoji izvor iz kog se ti obrasci preuzimaju i ugrađuju.”

Nelečeni psihički poremećaji ne prolaze sami od sebe. Od ključnog značaja su zajednička podrška, jačanje društvenih veza, digitalna regulacija i podizanje svesti, kao i ograničavanje upotrebe ekrana i interneta, suzbijanje onlajn nasilja, lažnih predstava i nerealnih očekivanja kroz propise ili edukaciju.

„Roditelji, nastavnici, profesori i druge autoritativne osobe – upravo su oni ti kojima se mladi obraćaju. Oni mogu da pokrenu komunikaciju, da se povežu sa onima koji imaju poremećaje u ponašanju i kroz uspostavljanje odnosa poverenja otkriju pozadinske događaje koji dovode do takvih manifestacija,” objašnjava dr Šagi.

Mentalno zdravlje, dakle, nije luksuz, već osnovna ljudska potreba. Psihičko stanje mladih danas nije samo individualni problem, već i zajednička društvena odgovornost. Najvažnije što možemo učiniti jeste da obratimo pažnju jedni na druge, da postavljamo pitanja i da slušamo. Jer, ponekad i jedno jednostavno „Kako si?” može doneti ogromnu promenu u nečijem životu.

Pridružite se SUživo Viber zajednici klikom na ovajlink

Izvor: Pannon RTV

Ocenite sadržaj