
Mnogi roditelji imaju potrebu da ispune svaku želju svog deteta. Psiholozi kažu da na taj način dete nikada neće naučiti da obuzda svoje želje. Zašto skoro svako dete danas mora da ima svoj električni skuter ili trotinet, pitaju se Subotičani koji za sada neko uspešno, a neko manje uspešnije, izbegavaju stotine električnih skutera i trotineta na trotoarima i ulicama, a kojima upravljaju deca bez bilo kakvog znanja o pravilima saobraćaja. Jedno je sigurno, ovako ponašanje maloletnih Subotičana opasno je i za mališane (na skuterima u saobaćaju viđana i deca koja jedva da imaju 10 godina), a pogotovo je opasno i za druge sugrađane. Postavili smo pitanje jednom sugrađaninu koji privremeno živi i radi u inostranstvu, šta misli o vožnji dece u gradu na elektirčnim skuterima. On je tom prilikom izjavio :”Vidim da je to ovde učestaloi imajmo u vidu da se na šetalištima u centru grada nalaze mala deca, da ona često potrče i udalje se od roditelja ne gledajući da li će im se iza leđa pojaviti neko na električnom skuteru ili trotinetu koji ujedno koristi mobilni telefon, a kreće se brzinom od 25 km/h. Ovo isto važi i za sve druge bicikliste i dostavljače hrane, koji svoje bicikle voze po centru grada i trotoarima koji su namenjeni za kretanje pešaka”.
Maloletno dete koje učestvuje u saobraćaju sa električnim skuterom ili električnim trotinetom koji razvija brzinu od 25km/h, a neki određenim modifikacijama i preko te brzine, koje ne poznaje saobraćajne propise, saobraćajne znakove, pravila prvenstva prolaza, a uzmimo u obzir i to da su električni skuteri neupadljivi, gotovo se ne čuju, u noćnim časovima slabo osvetljeni, predstavlja veliku opasnost na putu.
Pridružite se SUživo Viber zajednici klikom na ovaj link
Nadamo se da će roditelji da preduzmu preventivne mere u cilju edukacije svoje dece koji upravljaju sa električnim skuterima i trotinetima. Na taj način možda bi sprečili nastanak tragedija, vreme je kao brzi voz, jer iz njega ne možeš da iskočiš, i nikada ne ide unazad.
Pa nisu ih deca kupila…kupili su im roditelji. Njih treba kaznjavati za to,a decu u skolama osvestavati o mogucim posledicama nesavesnog ponasanja u saobracaju i u zivotu.
Da, sve krece od roditelja i skole, ali tamo se sa njima slabo bave…..
Naši ljudi kada odu u inostranstvo ne postaju novi ljudi, nego deo nove zajednice u kojoj postoji nebrojeno propisa ponašanja pri čemu se svaka greška kažnjava.
Ako je centar grada pešačka zona onda važi pravilo: “U pešačkoj zoni dozvoljeno je kretanje vozila sa posebnom dozvolom, a brzina je ograničena na brzinu kretanja pešaka. U zoni usporenog saobraćaja put pod jednakim uslovima koriste i vozila i pešaci. Ograničenje brzine je 10 km/h ili brzinom kretanja pešaka.”
Ukoliko je pravilo prekršeno, sledi kazna, a ukoliko se kazne izdaju bez izuzetaka, vremenom se uspostavlja red. To je red na koji nailaze naši u inostranstvu.
Svi ti elektricni dvotockasi su i sami vrlo ugrozeni u nasoj regulaciji saobracaja, zbog neizgradjenih biciklistickih staza a isto tako i oni ugrozavaju druge ako ne vladaju pravilima u saobracaju, narocito ako se krecu po setalistu.
Da bi se bilo šta moglo uraditi i u ovom pitanju prvo treba sve da se vrati u “rikverc”, na prvobitno stanje. To znači da treba skratiti prava maloletnika i vratiti ista prava roditeljima i ustanovama (policija, inspekcija, škole)!
Obavezno uvesti ponovo obuku iz saobraćajne kulture, poznavanje znakova i ponašanje u saobraćaju, besplatno polaganje ali sad ne za motore do 50cm nego za električe leteće “kovčege”! Ko to nema (ili bilo koju kategoriju) nemože da se služi tim prevoznim sredstvom!
Rigorozno kažnjavati (sve podjednako) koji se ne pridržavaju zakonima!
Tek onda może da se razgovara o nekom pozitivnom napretku.