Danas imamo priliku da zavirimo u bogatu istoriju Subotice zahvaljujući izuzetnom radu i predanosti direktora Istorijskog arhiva u Subotici, Stevana Mačkovića. Njegovo neumorno istraživanje i posvećenost očuvanju građe donose nam dragocene, često nepoznate detalje iz života našeg grada.
Gospodin Mačković, kroz svoje arhivske blogove, majstorski kombinuje stručnost i pristupačnost, čineći subotičku istoriju živom i zanimljivom za svakoga. Ovim putem mu odajemo veliko priznanje što je, i kroz podatke koje ćete pročitati u nastavku, osvetlio jednu sasvim posebnu temu.
Ova kratka priča predstavlja odličan primer trgovinske sposobnosti.
— Pre nekoliko godina — ispričao je trgovac — bio sam na poslovnom putu u okolini Karlsbada. Tamo čitava sela žive od pravljenja rukavica, kao što u Švajcarskoj postoje sela gde ljudi prave samo satove.
Prošao sam pored Karlsbada i stigao u Baden. Uveče sam svratio u mali pivski salon. Nakon večere upoznao sam predsednika udruženja proizvođača rukavica. Prijateljovanje nam je trajalo do kasno u noć. Kada smo se rastali, obećao sam da ću ga sutradan posetiti.
Otišao sam u njegovu radionicu. Pokazao mi je mašine i skladište, a zatim rekao:
— Na magacinskom putu imam tri hiljade pari ženskih rukavica od jelenje kože. Kupi ih. Ne moraš odmah da platiš, možeš kasnije, kada ih prodaš.
Bio sam prestravljen: šta ću ja sa tri hiljade pari ženskih rukavica u Subotici? Ali — pošto je cena bila izuzetno povoljna — kupio sam ih. U subotičkoj carini su se iznenadili. Toliko rukavica od jelenje kože možda nije stiglo godinama.
Napravio sam veliku reklamu. Ljudi su stajali ispred prodavnica kao da delimo zlato. Nakon mesec dana poslao sam novac za pošiljku u Baden. Posao je uspeo. U Subotici su čak i žene i devojke na selu nosile rukavice od jelenje kože.
Trgovac koji je ispričao ovu priču bio je Engler Albert.
Da bi pročitali kompletnu priču o Engler Albertu kliknite na ovaj link 
Podržite i pridružite se SUživo Viber zajednici klikom na ovaj  link
Ocenite sadržaj