Subotica je grad secesije, mira i tišine. Mi smo oni ljudi koji će vam strpljivo objasniti put, pričati tri jezika u jednoj rečenici i nikada neće podići glas… osim ako ne uradite jednu od ovih stvari.
Iako važimo za “evropski vaspitan” grad, imamo mi svoja interna pravila koja se ne uče u školi, već se stiču godinama šetanja po Korzou. Ako planirate da preživite kafu u centru bez poprekih pogleda, pročitajte ovaj mali vodič kroz naš mentalitet.
U Subotici se nekada ne šeta samo da bi se stiglo od tačke A do tačke B. Ponekada se šeta se da bi se videlo ko je s kim, šta je obukao i gde je seo. Pravilo broj jedan: Ako vidite nekog poznatog, ne mašite kao ludi. Dovoljan je blagi naklon glavom i onaj čuveni “Subotica face” – mešavina blage zainteresovanosti i potpune ravnodušnosti.
Rat zvan “Biciklistička staza”
Ovo je subotička verzija “Igre prestola”. Ako ste pešak, nemojte ulaziti na biciklističku stazu. Ako ste biciklista, nemojte zvoniti pešaku koji je zalutao kao da mu je život u opasnosti i nemojte voziti po trotoaru. Većinu sugrađana nerviraju biciklisti koji voze trotoarom, “po korzou”, koji ne gledaju nikoga osim sebe. Ipak, svi znamo da će se na kraju neko nekome “naspominjati familije” – ali isključivo u sebi, dok prolazi pored.
Red u prodavnici: “Pauza za disanje”
Subotički fenomen broj jedan: bez obzira koliko je red u prodavnici dugačak, osoba iza vas će stajati toliko blizu da ćete moći da čujete njene misli. Zašto? Niko ne zna. Možda se plašimo da će neko pokušati da se ubaci u taj prostor od 10 centimetara. Ako se pomerite napred, i oni će se pomeriti.
“Čujemo se” (što u prevodu znači: nikad)
Kada sretnete starog prijatelja kod Plave fontane i kažete “Moramo na kafu, čujemo se sledeće nedelje”, oboje znate da se nećete čuti naredne tri godine. To nije nepristojnost, to je subotički bonton čuvanja slobodnog vremena. Prava kafa se zakazuje tri nedelje unapred i upisuje u kalendar crvenom olovkom.
Palićki paradoks
Pravi Subotičanin će pola sata pričati o tome kako je Palić prljav i kako se tamo ništa ne dešava, ali će vas braniti do krvi ako vi, kao stranac, kažete nešto loše o njemu. Na Palić se ide nedeljom, kuka se na vetar i na cene u restoranima, ali se uvek vraća. To je naša mazohistička tradicija.
Pitanje svih pitanja: Gde je najbolji burek?
Nikada, ali nikada nemojte pokušati da ubedite Subotičana da je burek na mestu X bolji od onog na mestu Y. To su porodični ratovi koji traju generacijama. Najbolje je da samo klimate glavom i kažete: “Dobar je, ali onaj stari majstor što je radio pre 20 godina… e, to je bilo nešto.”
Gledanje kroz prozor (Subotički CCTV)
U Subotici ne trebaju sigurnosne kamere. Svaka zgrada i ulica ima bar jednu baku koja sedi pored prozora sa jastučetom na simsu. Kada prolazite i osetite pogled na potiljku, nemojte se okretati. To je prirodni proces monitoringa grada. Ako se javite, rizikujete 20 minuta razgovora o tome čiji ste, čiji vam je deda bio i gde radite.
Parkiranje “samo na minut” kod poslastičarnice
Subotički vozač veruje da četiri migavca daju imunitet na sve zakone fizike i saobraćaja. Ako vidite auto parkiran na sred puta sa upaljena sva četiri, to ne znači da je kvar. To znači da je u toku hitna nabavka krempite ili šampite. Obiđite ga u tišini, jer “žuri čovek, istopiće se šlag”.
“Malo mađarskog, malo srpskog, malo… nečeg trećeg”
Pravi subotički bonton nalaže da rečenicu počneš na jednom jeziku, u sredini ubaciš uzrečicu na drugom, a završiš je tako da te razume samo neko ko je bar 20 godina proveo na potezu između Prozivke i Radijalca.
Ako vam neko kaže “Idem u bolt po hleba, sretnemo se kod fontane, szia!”, ne tražite prevodioca. Samo recite “Važi, ajd zdravo!”.
Ladno je, al’ bar duva”
Subotičani imaju poseban odnos sa vetrom. Kod nas se bonton ogleda u tome da se nikada ne žalimo na košavu ili severac kao obični smrtnici.Na minus 10 i vetar koji briše s Kelebijske šume, pravi Subotičanin samo malo dublje navuče kapu, zakopča kaput do grla i prokomentariše: “Malo osvežilo, a?”.
Šta vi kažete? Šta vas najviše izbaci iz takta u našem gradu, a šta vam je zapravo simpatično? Pišite nam u komentarima – obećavamo da nećemo biti previše subotički zatvoreni!
Podržite i pridružite se SUživo Viber zajednici klikom na ovaj link
Kad vec pitate: Mene kao mladog coveka najvise nervira to sto je Subotica postala penzionerski grad. Prodjite vikendom uvece Korzoom. Nigde nikog, sve zatvoreno. Stalno slusamo price o nekadasnjim kafanama i kaficima, kojih je Korzo bio pun. Letnje baste od kojih leti nisi mogao da prodjes, i sve krcate. Gde su svi ti ljudi? Sta je sa nasom Suboticom danas? Muzika u 3 kafica u gradu, a i oni se svako vece bore sa prijavama komsija, koji bi da zive u strogom centru, a da imaju mir i tisinu kao da su na salasu. Ode nam sva omladina u NS, BG, Segedin, Zagreb, Bec, Minhen,… I jednom kad odu, ne vracaju se vise. A i zasto bi? Kad je Subotica postala grad po meri penzionera, a mlade – ko sisa…