Četiri radna dana nedeljno za istu platu: Da li je to zaista u planu Studentske liste?

10 1 od 1

Zamislite da u četvrtak završite posao i znate da se vraćate tek u ponedeljak. Plata ista, a jedan ceo dan više za porodicu, odmor, odlazak kod lekara ili sve ono što sada guramo u subotu. Zvuči primamljivo. Samo, može li takav raspored da opstane i kada prođe oduševljenje prvim produženim vikendom?

Studentska lista u svom programu predviđa mogućnost četvorodnevne radne nedelje od 32 sata, bez smanjenja zarade. Važan detalj je da bi se poslodavci za taj model opredeljivali dobrovoljno. Reč je o predlogu, pa petak još ne treba precrtavati u kalendaru.

Pritom, četiri dana po deset sati i četiri dana po osam sati nisu ista stvar. U prvom slučaju posao se sabije u manje dana. U drugom zaposleni zaista dobija osam sati svog života nazad.

Na ovakve ideje kod nas se lako nadoveže stara dosetka: „Ne mogu oni nas toliko malo da plate koliko mi možemo malo da radimo.“ Duhovito, dok se ne setimo da računi stižu redovno, bez obzira na raspoloženje za posao.

Ozbiljna računica počinje pitanjem: može li za kraće vreme da se obavi isti posao, bez iscrpljivanja ljudi?

Jedno međunarodno istraživanje objavljeno 2025. obuhvatilo je 2.896 zaposlenih u 141 organizaciji. Posle šest meseci kraće radne nedelje uz očuvanu platu, zaposleni su prijavljivali manje sagorevanja na poslu, veće zadovoljstvo i bolje psihičko i fizičko zdravlje. Organizacije su prethodno menjale način rada kako bi bile efikasnije. Dakle, slobodan dan pratile su i promene u organizaciji posla.

Ti rezultati jesu ohrabrujući, ali sami po sebi ne dokazuju da bi svaka firma mogla da zadrži isti učinak i prihod sa manje radnih sati.

U kancelariji prostor za uštedu mogu biti predugi sastanci, dupliranje zadataka i čekanje na odluke. U prodavnici, fabrici, pekari ili domu zdravlja računica je drugačija. Kupci dolaze, proizvodnja traje, pacijentima treba pomoć. Kraća nedelja zaposlenog zato bi često zahtevala drugačije smene, dodatne radnike ili ulaganje u opremu.

Ako bi se isti obim posla sa 40 prebacio na 32 sata, učinak po satu morao bi da poraste za četvrtinu. Negde je to dostižno boljom organizacijom. Negde bi pokušaj završio većim pritiskom i poslom koji se petkom ipak obavlja od kuće — samo se više ne upisuje.

Zato je realno očekivati da bi ovakav model najpre mogao da zaživi u pojedinim firmama, kroz probni period i proveru rezultata. Trebalo bi pratiti i troškove i zadovoljstvo zaposlenih, ali i da li slobodan dan zaista ostaje slobodan.

A onda dolazimo do pitanja koje bi možda podelilo i same radnike: četiri dana za sadašnju platu ili pet dana za veću?

Neko bi dodatni dan odmah zamenio za više novca, jer mu sadašnja zarada jedva pokriva mesec. Drugi bi radije sačuvao vreme za decu, roditelje ili sopstveni odmor. Razlika je i u tome koliko je ta veća plata zaista veća.

Predlog Studentske liste otvara mogućnost da četvorodnevna radna nedelja postane stvaran izbor i kod nas. Do toga bi, međutim, trebalo doći kroz konkretne propise i odluku poslodavaca da takav model prihvate. Šansa postoji, ali koliko bi zaposlenih zaista dobilo dodatni slobodan dan zavisilo bi od posla, organizacije i toga kako se korist od veće produktivnosti deli između firme i radnika.

A kada biste zaista mogli da birate: četiri dana za istu platu ili pet za 20 odsto veću — šta biste izabrali?

Kako je ova vest delovala na vas?

0 komentara

Uključite se u razgovor
Još nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati.