Evropa poziva građane da pripreme zalihe: Koliko smo mi spremni?

3.678 23 od 32 1

Voda, hrana, neophodni lekovi, baterijska lampa i radio. Evropske države savetuju građanima da budu spremni za nekoliko dana bez osnovnih usluga. Među razlozima otvoreno pominju i sabotaže i rat. Šta te poruke znače — i koliko bismo se mi snašli?

Zamislimo obično veče u Subotici. Nestane struje. Proverimo susednu zgradu, pogledamo telefon i sačekamo.

Ali prekid traje. Stan se hladi, baterija telefona prazni, a pouzdanih informacija nema. Šta ako nastane problem i sa vodom, prodavnice ne rade ili karticom ne možemo da platimo?

Takav scenario dovoljan je da pitanje kućnih zaliha postane vrlo konkretno.

Za šta se Evropa priprema?

Preporuke se ne odnose samo na nevreme i kvarove. Zvanična uputstva obuhvataju i napade na infrastrukturu, sabotaže i oružane sukobe. Priprema stanovništva u pojedinim zemljama postoji godinama, ali poruke jasno pokazuju da se ozbiljni poremećaji uzimaju u obzir.

Finska preporučuje zalihe za najmanje 72 sata, kako bi službe dobile vreme da reaguju i pomognu najugroženijima. Državna uputstva objašnjavaju i postupanje tokom vojnih sukoba, korišćenje skloništa i evakuaciju. Istovremeno naglašavaju da napetosti i neprijateljske aktivnosti ne moraju prerasti u rat.

Švedska savetuje najmanje nedelju dana pripreme. Navodi moguće prekide grejanja, vode, transporta, mobilnih mreža i plaćanja, kao i probleme sa dostupnošću hrane. Građanima je namenjena i brošura „Ako dođe do krize ili rata“.

Norveška je 2024. preporuku produžila sa tri dana na nedelju dana. Među razlozima navodi prirodne nepogode, nesreće, pandemije, sabotaže i, u najtežem slučaju, ratna dejstva.

Britanija preporučuje trodnevne zalihe, dok je Evropska komisija u strategiji iz marta 2025. predvidela razvoj smernica za najmanje 72 sata samostalnog funkcionisanja stanovništva u krizi.

Opravdan oprez ili plašenje?

Postoje ozbiljni razlozi za pripremu. Međutim, iz ovih preporuka ne može se zaključiti da su rat, restrikcije ili nestašice neposredno pred nama.

Spisak potrepština pokazuje za šta se država priprema. On nije prognoza onoga što će se dogoditi.

Za domaćinstvo posledice različitih kriza mogu izgledati slično: nema struje, voda nije dostupna, snabdevanje kasni. Zato iste osnovne zalihe mogu pomoći u više situacija.

Problem nastaje kada upozorenja izazovu paničnu kupovinu. Finska uputstva izričito upozoravaju da gomilanje robe tokom krize remeti snabdevanje i otežava drugima da dođu do potrebnih stvari.

Odgovorna poruka mora da objasni opasnost, ali i da ljudima pruži primenljivo uputstvo. Bez toga, ostaje samo uznemirenost.

U Srbiji reč „zalihe“ budi sećanja

Prazni rafovi, restrikcije i redovi za deo naših građana nisu zamišljeni prizori. Nekome je dodatna kesa brašna obična navika, a nekome podsetnik na godine koje ne želi ponovo da doživi.

Ipak, iskustvo samo po sebi nije plan.

Hrana u ostavi malo znači ako zahteva kuvanje, a šporet ne radi. Telefon ne pomaže mnogo kada mu je baterija prazna, a svi kontakti sačuvani samo u njemu. Svakodnevica nam zavisi od struje i komunikacija više nego što obično primećujemo.

U Srbiji postoji Porodični priručnik za ponašanje u vanrednim situacijama, koji su pripremili Sektor za vanredne situacije MUP-a i Misija OEBS-a. Pitanje je koliko građana poznaje ta uputstva i zna kako da ih primeni.

Šta bi trebalo da znamo u Subotici?

Gde bismo dobili pouzdano obaveštenje bez interneta? Kako bi informacije stigle do starijih ljudi koji žive sami? Ko bi pomogao onima koji se teško kreću ili zavise od tuđe nege?

Za ocenu spremnosti grada potrebni su provereni podaci o planovima i kapacitetima službi. Građanima su, međutim, potrebni jednostavni odgovori: kome da se obrate, gde da prate obaveštenja i kako se organizuje pomoć.

Kućne zalihe mogu da olakšaju prve dane. Od nadležnih se očekuje da objasne kako će funkcionisati zaštita stanovništva, posebno onih koji ne mogu sami.

Nema svako novca za dodatnu kupovinu

Savet da se naprave zalihe drugačije zvuči porodici koja računa svaki dinar. Nekome nedostaje novac, nekome prostor, a nekome snaga da donese nekoliko flaša vode.

Zato priprema počinje proverom onoga što već imamo i postepenom dopunom prema mogućnostima. Britanska uputstva upravo to preporučuju, uz dogovor sa komšijama o međusobnoj pomoći.

Voda, trajna hrana koja ne zahteva kuvanje, ispravna lampa i napunjen prenosivi punjač mogu biti dobar početak. Jednako je važno znati ko će obići stariju komšinicu ili preneti obaveštenje nekome bez telefona.

Koliko vredi naše „snaći ćemo se“?

U toj rečenici ima iskustva i upornosti. Ali vredi proveriti šta ona znači: imamo li vode, radi li lampa, znamo li kome je potrebna pomoć?

Najkorisnije vreme za takva pitanja je sada, dok sve funkcioniše. Jer „snaći ćemo se“ mnogo više vredi kada znamo i kako.

Kako je ova vest delovala na vas?

1 komentar

Uključite se u razgovor
S. Janković

Da , mislim da se nažalost treba spremiti. Ja sam već nešto uradio u tom pravcu.